Dolores Ibarruri Pasionaria
DOVIĐENJA, BRAĆO*

Održati oproštajni govor herojima internacionalnih brigada vrlo je teško kad znamo ko su oni i šta oni predstavljaju.
Osjećaj tuge i beskrajnog bola steže nam grlo... Tuge za onima koji odlaze, za vojnicima najvećeg ideala ljudskog spašenja, za izgnanima iz svojih zemalja, za onima koje tirani progone. Bol je golem za onima koji ostaju zauvjek na našem tlu. Oni će živjeti duboko u našim srcima okruženi oreolom naše vječne zahvalnosti.
Pripadnici svih zemalja i svih rasa došli ste nam kao braća, kao sinovi besmrtne Španije, došli ste u najtežim danima našeg rata. Kada je glavni grad španske Republike bio ugrožen, vi ste, hrabri drugovi iz internacionalnih brigada, vašim borbenim oduševljenjem, vašim herojstvom, vašim požrtvovanjem doprinijeli da se on spase.
I Harama, i Gvadalahara, i Brunete, i Belcite, i Levante, i Ebro opjevaju besmrtnim stihovima hrabrost, samoprijegor, junaštvo i disciplinu svih boraca internacionalnih brigada.
Prvi put u istoriji borbe naroda zabilježeno je veličanstveno djelo stvaranja internacionalnih brigada da bi se spasila sloboda i nezavisnost jedne ugrožene zemlje, naše Španije.
Komunisti, socijalisti, anarhisti, republikanci, ljudi različitih boja i ideologija, različitih religija, ljudi koji iskreno vole slobodu i pravdu, nesebično su nam prišli.
Dali su nam sve: svoju mladost i svoju zrelost, svoje znanje i svoje iskustvo, svoju krv i svoj život, svoje nade i svoje čežnje... I ništa nam nisu tražili. Ili, bolje rečeno, tražili su, tražili su mjesto u borbi, željeli su da im pripadne čast da umru za našu stvar.
Zastave Španije! Pozdrav svim herojima! Poklonite se pred tolikim žrtvama!
Majke, žene..kada godine prohuje, kad ratne rane zacijele, kada sjećanja na krvave dane bola izblijede u slobodi, miru i blagostanju, kad mržnja počne da se gasi i kad se slobodom budu ponosili svi Španci, pripovijedajte našoj djeci, pričajte im o ljudima iz internacionalnih brigada.
Pričajte im kako su preko mora i planina, kako su preko granica zagradenim oštrim bajonetima, granica koje su čuvali bijesni psi spremni da svoje zube zariju u njihova tijela, došli u našu domovinu kao borci za slobodu, da se bore i umru za slobodu, da se bore za nezavisnost Španije, koju ugrožava njemački i italijanski fašizam.
Sve su napustili: ljubav, domovinu, ognjište, imanje, majku, žene, braću, djecu. Došli su da nam kažu:
Tu smo! Vaša stvar, stvar Španije, i naša je stvar, stvar čitavog ugroženog i progresivnog čovječanstva.
Danas nam odlazite. Mnogi, na hiljade njih, ostaju. Ostaju oni kojima je pokrov španska zemlja i uspomena prodeta dubokim osjećanjima svih Španaca.
Drugovi iz internacionalnih brigada! Politički i državni razlozi, dobrobit ove iste stvari za koju ste vi velikodušno ponudili svoju krv, vraćaju jedne svojim domovima, a druge gone u emigraciju. Odlazite ponosni! Vi ste istorija! Vi ste legenda! Vi ste herojski primjer solidarnosti i univerzalnosti demokratije, nasuprot nečasnom i konformističkom duhu onih koji demokratske principe objašnjavaju sa pogledom uperenim prema punim kasama ili prema akcijama industrijskih preduzeća koja hoće da sačuvaju od rizika. Nećemo vas zaboraviti! I kada procvale grančice mira budu upletene u vijenac pobjede Španske Republike, vratite nam se! Vratite se medu nas. Tu ćete naći domovinu svi vi koji je nemate, naći ćete prijatelje svi vi
koji koji ste lišeni prijateljstva - svi, svi vi naći ćete ljubav i zahvalnost čitavog španskog naroda koji će i danas i sutra sa oduševljenjem klicati:

živjeli heroji internacionalnih brigada!

*Oproštajni govor koji je legendarna Dolores Ibarruri održala u Barceloni 28. oktobra 1938. godine borcima internacionalnih brigada prilikom njihovog vraćanja sa fronta.