Koča Popović

Konstantin Koča Popović bio je jedna od najfascinantnijih ličnosti jugoslovenske istorije 20. veka. Rođen u bogatoj beogradskoj trgovačkoj porodici, školovao se u Švajcarskoj i na pariskoj Sorboni, gde je diplomirao filozofiju. U Parizu se aktivno uključio u nadrealistički pokret, pišući eseje i poeziju, te sarađujući sa Andreom Bretonom.

Kada je u Španiji izbio građanski rat, vernost slobodarskim idealima odvela ga je preko Pirineja. U Španiji je prošao kroz surove borbe i pokazao izuzetan talenat za vojnu strategiju. Postao je komandant artiljerijskog diviziona 'Karlo Marks' i stekao ogroman ugled među interbrigadistima. Njegova hladnokrvnost pod vatrom i intelektualni autoritet činili su ga prirodnim vođom.

Nakon sloma Republike i interniranja u francuske logore, uspeo je da se vrati u domovinu. Tokom Narodnooslobodilačke borbe (NOB) od 1941. do 1945. godine, Popović je komandovao Kosmajskim odredom, a zatim postao prvi komandant legendarne Prve proleterske brigade. Njegovo vođenje partizanskih snaga, posebno tokom dramatičnog proboja na Sutjesci, upisalo ga je u anale vojne istorije. Posle rata bio je šef Generalštaba JNA i dugogodišnji šef jugoslovenske diplomatije, ostajući dosledan svojim kosmopolitskim i anti-dogmatskim stavovima.