Peko Dapčević

Peko Dapčević, rođen u svešteničkoj porodici u Crnoj Gori, bio je legendarni partizanski vojskovođa i general-pukovnik JNA. Još kao student prava na Beogradskom univerzitetu priključio se revolucionarnom pokretu. Godine 1937. odlazi u Španiju kako bi stao na branik ugrožene demokratije.

U Španiji je proveo skoro dve godine u neprekidnim borbama na frontovima oko Madrida, na Bruneti i Ebru. Prošao je put od običnog borca do komandira čete i dobio čin kapetana španskih republikanskih snaga. Ranjavan je tri puta, ali se uvek vraćao u prve borbene redove. Njegovi saborci su ga pamtili kao izuzetno energičnog i hrabrog komandanta.

Nakon internacije u logorima u Francuskoj, 1941. godine beži i uspeva da stigne u okupiranu Jugoslaviju, gde odmah preuzima rukovođenje ustankom u Crnoj Gori. Tokom rata komandovao je Drugom proleterskom divizijom, Prvim proleterskim korpusom i na kraju Prvom armijskom grupom JNA koja je u sadejstvu sa Crvenom armijom oslobodila Beograd oktobra 1944. godine. Peko Dapčević je bio oličenje vojničke slave i komandantske smelosti.