Vlajko Begović

Vlajko Begović rođen je u istočnoj Bosni. Nakon završene gimnazije, otišao je na studije u Čehoslovačku, gde je diplomirao na Tehničkom fakultetu u Pragu. Tokom studija se aktivno uključio u rad studentskih levičarskih udruženja i postao član Komunističke partije, organizujući podršku radničkim štrajkovima i baveći se publicističkim radom.

Sa izbijanjem građanskog rata u Španiji, Begović je organizovao grupu jugoslovenskih studenata iz Praga koji su krenuli u pomoć Republici. U Španiji je služio kao inženjerijski oficir. Njegovo tehničko znanje bilo je neprocenjivo za izgradnju odbrambenih fortifikacija i mostova pod vatrom. Postavljen je za komandanta inženjerije 15. internacionalne brigade i uspešno rukovodio inženjerijskim operacijama na aragonskom i katalonskom frontu.

Nakon povlačenja iz Španije i interniranja u francuskim logorima, Begović je pobegao i priključio se francuskom pokretu otpora (Maquis), gde se borio do oslobođenja Francuske. U Jugoslaviju se vratio 1944. godine. Posle rata bio je na ključnim državnim i naučnim funkcijama: direktor Saveznog zavoda za planiranje, direktor Instituta za međunarodnu politiku i privredu, te profesor na Univerzitetu u Beogradu.