Žikica Jovanović Španac

Živorad Žikica Jovanović Španac rođen je u Valjevu u građanskoj porodici. Nakon završene gimnazije, upisao je studije književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Tokom studija se aktivno bavio novinarstvom, pišući za napredne listove i kritikujući društvenu nepravdu i rastuću opasnost od fašizma u Evropi, što ga je brzo uvelo u redove Komunističke partije.

Kada je izbio građanski rat u Španiji, Žikica je među prvima krenuo u pomoć španskom narodu. U Španiju je stigao 1937. godine i priključio se Balkanskom bataljonu 'Dimitrov'. Zbog svoje elokvencije i ideološke potkovanosti, obavljao je dužnost političkog komesara čete. Istakao se izuzetnim junaštvom u bitkama na Bruneti i na Teruelu, gde je bio ranjavan, a njegovi govori su dizali moral interbrigadistima u najtežim trenucima.

Nakon sloma Republike i interniranja u logorima u Francuskoj, Žikica se 1941. godine vratio u Jugoslaviju. Odmah je počeo rad na organizovanju partizanskih odreda u zapadnoj Srbiji. Istorijski je ostao upamćen po događaju od 7. jula 1941. godine u Beloj Crkvi, kada je ispalio prve ustaničke hice protiv žandarma, označivši početak oružanog ustanka naroda Srbije protiv fašističkog okupatora. Poginuo je u proleće 1942. godine u borbi protiv četnika.